Mučenička povijest Širokog Brijega

Ostaci mnogobrojnih gomila i gradina sasvim jasno i nedvosmisleno pokazuju kako je područje Širokog Brijega bilo naseljeno još u prahistorijsko doba. Nekolicina povjesničara smatra kako su se na prostoru današnjeg Širokog Brijega dodirivale granice dvaju moćnih ilirskih plemena. Dalmata koji su živjeli nešto sjevero-zapadnije i Daorsa čije je glavno uporište bio grad Ošanići kod Stoca. I nakon što su Rimljani, nakon nekoliko decenija ratovanja, uspjeli  ovladati ovim prostorima život se nastavio nesmetano odvijati. Iz tog vremena potiču i kasnoantički ostaci rimskih utvrda u selu Biogracima, te tragovi utvrda, putova i ranokršćanske bazilike u selu Mokrom. Prema mišljenju povjesničara i arheologa radi se o gradu Mokriskiku koji još u X stoljeću spominje Konstantin Porfirogenet 

Srednjovjekovni stećak i iskopine ranokršćanske bazilike u Mokrom

Brojne nekropole  stećaka, ostaci starih cesta i utvrda navode na zaključak kako je život na ovim prostorima jednostavno bujao u razdoblju između X. i polovice XV stoljeća. U prilog toj tezi svjedoči i natpis koji potiče iz  prve polovice XV stoljeća poznat pod nazivom Kočerinska ploča što su   u biti dijelovi  natpisa sa nadgrobnog spomenika  Vignja Miloševića, poginulog 1404., Dijelovi ploče pronađeni su u  Kočerinskom polju a danas se nalaze  uzidani u zidove  katoličkog župnog dvora u Kočerinu.

Natpis na stećku doslovce glasi:

U Borku, nedaleko od izvora rijeke Lištice, sačuvani su ostaci manjeg srednjovjekovnog grada-utvrde. Povjesničari i dan danas dvoje o imenu tog grada. Ovdje je svakako bitno naglasiti kako dio njih, među kojima je i fra Dominik Mandić, inače širokobriježanin, smatra kako se radi o srednjovjekovnoj utvrdi Kruševcu, koji je pripadao župi Večerić.

Točno vrijeme pada zapadne Hercegovine pod osmanlijsku vlast iz današnje perspektive je skoro nemoguće odrediti. Smatra se, kako se to dogodilo između pada Bosne (1463) i prvog turskog popisa pučanstva (1468./69.). U to vrijeme najveći dio stanovništva je izbjegao prema zapadu tako da je dosta  sela ostalo pusto i nenaseljeno. Od pada pod Turke pa do sredine XIX stoljeća Hercegovina je bila skoro potpuno  odsječena od ostatka svijeta. Kršćani su bili potpuno obespravljeni. Težak položaj još se više usložnjavao u vrijeme i nakon ratova koje su tadašnje katoličke države; Austrija i Venecija vodile protiv Turske. Svaki od tih ratova značio je nove žrtve, nova stradanja i nova iseljavanja katolika iz Hercegovine.

Novija povijest širokobriješkog kraja  započinje nakon što su franjevci rodom iz Hercegovine dobili dopuštenje Svete Stolice da mogu graditi crkvu i samostan u Hercegovini i da njihovi novaci  mogu iz Kreševa nastaviti novicijat u Hercegovini. U Čerigaj, sjedište tadašnje župe Blato, stigoše 1844. te se nastaniše u skromnoj kućici tadašnjeg župnika.

Nakon pribavljenih dozvola od osmanlijskih vlasti franjevci su 1847. započeli sa izgradnjom crkve i samostana na Širokom Brijegu a usporedo s tim započeo je i svekoliki duhovni, civilizacijski i kulturni preporod širokobriješkog kraja. 

Široki Brijeg 1896. godine

Obilježavanje 50. obljetnice Hercegovačke franjevačke provincije

  Sam gradić započeo se razvijati oko vodenica na rijeci Lištici a cestovno povezivanje sa Mostarom (1900) bilo je signal nekolicini agilnih poduzetnika da otpočnu sa trgovinskom i ugostiteljskom djelatnošću.

Nedaće koje je pučanstvu donio Prvi svjetski rat dodatno je opteretila i velika glad koja je u Hercegovini harala 1916. i 1917., kao i opaka bolest poznata pod nazivom Španjolska groznica. Ove tri nemani samo su na prostoru današnje općine Široki Brijeg dovele do stradanja  skoro 10 % stanovništva.

Popisi stradalih po katoličkim župama izgleda ovako:

Nakon Prvog svjetskog rata slijedio je težak život u kraljevini Jugoslaviji na koji se nadovezao Drugi svjetski rat. Stradanja Širokog Brijega i njegovih franjevaca koncem Drugog svjetskog rata jedna je od najgorih nedaća koja je zadesila ovaj kraj. Naime, 07. veljače 1945. Titovi su partizani s nakanom potpunog uništenja Širokog Brijega i zatiranja svih njegovih vrijednosti ubili 30 fratara te više stotina nenaoružanih civila. Tih dana također su uništili kompletno kulturno blago, zajedno sa samostanskim, crkvenim i školskim inventarom, a zgrade su teško oštetili. 

Široki Brijeg : Snimljeno iz zraka 1936.

Dvije godine nakon rata spalili su matične knjige i kompletan pismohran, franjevce protjerali a gimnaziji zabranili rad. Sagledavajući ukupne žrtve Širokog Brijega u Drugom svjetskom ratu dolazimo do podatka o 2174 žrtve. Većina njih stradala je posljednjih dana rata ili nakon «oslobođenja» a rijetki su oni za čije se mjesto posljednjeg počinka i danas znade.

Broj stradalih po tadašnjim katoličkim župama širokobriješkog kraja izgleda ovako:

Nakon velikih stradanja u oba svjetska rata Široki je Brijeg ostao zavijen mučeničkom šutnjom. Samoprijegornim radom njegovih žitelja oporavljao se dugi niz godina da bi koncem prošlog stoljeća dosegnuo gospodarsku, kulturnu, i svaku drugu poziciju kakvu bi imao mnogo godina ranije da njegov razvoj nije nekoliko puta naprasno i zločinački zaustavljan.  Danas je Široki Brijeg političko, gospodarsko, kulturno, obrazovno i športsko središte Županije Zapadnohercegovačke sa perspektivama daljeg razvoja na svim životnim poljima. Nadati je se kako te razvojne perspektive Širokog Brijega nikada više neće biti nasilno zaustavljanje a kako će pozitivna energija njegovih žitelja biti inkorporirana u svekoliki razvoj ovoga dijela Europe. 

 Svetište na Širokom Brijegu